Motorički razvoj djeteta počinje već u majčinu trbuhu

Žensko tijelo mijenja se za vrijeme trudnoće tjelesno, energijski i mentalno. Pravo je čudo kako se priroda pobrinula za sveobuhvatni put razvoja od začeća do rođenja. Pobrinula se da procesi promjena u svim segmentima teku spontano, kao da ih nešto tjera naprijed, neka pokretačka životna snaga. U tim procesima trudnica može sudjelovati tako da osluškuje što joj poručuju i u što je vode sva dana osjetila. Pritom se treba usredotočiti na događaje koje stvarno putem kretanja izaziva.

Usredotočite se na kretanje kod svakodnevnih aktivnosti

Trudnica treba obratiti pozornost i na jednostavno kretanje s ciljem da nekamo dođe, da se pomakne, nešto napravi i na taj način ili drugačije komunicira s okruženjem. U posljednjim mjesecima trudnoće bitna je sposobnost trudnice da se što lakše i spretnije kreće uz povećanu tjelesnu masu. Životna snaga pobrinula se da se ustroj ženskog tijela kreće prema prirodnim zakonima biomehanike.

Pokretačka snaga za kretanje proizlazi iz zdjelice. Trudnica zato mora upoznati pokrete zdjelice, stabilizirati je i svjesno se usredotočiti na smjerove kretanja iz zdjelice. Time pridonosi smanjenju trudničkih i porođajnih bolova. Više nego vježbe snage i ponavljanja cikličkih aktivnosti za trudnicu su bitne spoznaja i svijest o kretanju zdjelice.

Principe kretanja trudnice prenesite i na rukovanje dojenčetom

Uz svijest o životnoj snazi i prirodnim zakonima biomehanike, prema kojima se trudnica prirodno i automatski kreće prilikom svakodnevnih aktivnosti, možemo uvidjeti povezanost smislenosti takvog i istodobno jedinog mogućeg kretanja s važnošću podizanja i spuštanja dojenčeta prema jednakim principima. Meki kružni pokreti, koji vode lice odnosno nos prema tlu, omogućuju iskorištavanje prirodnih vitalnih funkcija za aktiviranje optimalnih danih putova razvoja maloga čovjeka. Sjetite se načina na koji ste mogle, odnosno kako možete u posljednjem tromjesečju ustati ili leći. Pozorno promatrajte način koji vam zaista odgovara i možete li se pokrenuti tijekom samog ustajanja i sjedanja. Kakvi vam pokreti i u kojim smjerovima odgovaraju? Sjetite se kako zapravo ne možete, a nikad i niste mogle, primjerice, ustati iz kreveta ravno prema gore. Glava zapravo zadnja dolazi na krevet kad liježete i zadnja kad ustajete.

Ugodni smjerovi kretanja i premještanja dojenčeta utječu na razvoj mozga

Moguća linija potrebnog kretanja trudnice u smjerovima ustajanja vitalna je osnova aktiviranja zdravog razvoja novorođenčeta. Središnji živčani sustav time usklađuje energijsku napetost mozga, što se zbiva potpuno spontano zbog evolucijskog naslijeđa ljudskoga genoma i gravitacije. Da bismo to iskoristili u najvećoj mjeri, odnosno dopustili spontano djelovanje,  u velikoj mjeri ovisi o tome kako dojenče hvatamo odmah nakon rođenja, kako ga premještamo, držimo i pružamo mu oslonac.

Smjerovi dizanja, spuštanja i premještanja dojenčeta smjerokaz su živčanom sustavu u aktivaciji razvojnog kapaciteta ili danog potencijala. Taj se potencijal odražava u iskorištavanju prirodnog procesa sinaptogeneze. To je proces formiranja obilja sinapsi ili umrežavanja veza u mozgu. Veći je broj formiranih veza i veća mreža isprepletenih sinapsa, bolje se iskoristio dani razvojni potencijal, odnosno razvojni kapacitet.

Upravo u taj proces umrežavanja roditelji se mogu uključiti uz spoznaju i svijest o važnosti smjera pomicanja i premještanja našeg dojenčeta. Ugodni su smjerovi kretanja oni kod kojih je djetetov nos za vrijeme dizanja i spuštanja okrenut prema tlu. U tim smjerovima nije potrebno pridržavati glavu.

Koji su pravilni postupci u premještanju dojenčeta?

Kruti zahvat i podizanje ravno gore ili djelomično na stranu s time da je nos usmjeren prema gore izaziva Moroov refleks, koji je zapravo znak neugodnog smjera koji središnji živčani sustav registrira kao padanje iako podupiremo glavu. Pritom se potpuno spontano aktiviraju mišići za uspravljanje, a mišići za sagibanje u teškoj su poziciji kod tog položaja te zbog još neuspostavljene mišićne kontrole ne mogu povući bradu prema dolje iako s ljubavlju i nadasve brižno držimo djetetovu glavu.

Potrebno se potruditi te dijete odlučno, meko ali čvrsto obgrliti dlanovima oko rebrenog luka, pritom ne stiskati prste zajedno i ne držati tik ispod pazuha ni oko lopatica i ramena, jer time sprječavamo optimalnu organizaciju kostiju, inervaciju mišića i funkcionalnosti veza koje usmjeruju nastanak uzoraka našega djelovanja.

Ljudsko tijelo zna što mora učiniti za svoj optimalan razvoj, zato ga osluškujmo i omogućimo životnoj snazi spontani put razvoja u skladu s evolucijskim naslijeđem.

Andreja Semolič, prof. šp. vzg, mednarodno certificiran praktik Feldenkrais® metode

nosecnica
dojencek